Donijet je Zakon o vanbračnoj đeci za Knjaževinu Crnu Goru. Ovim zakonom se po prvi put neoženjeni „prestupnik, koji učini dijete đevojci ili udovici“ oslobađa obaveze da se vjenča sa majkom vanbračnog djeteta (čl.3). On je, međutim, bio obavezan da u „fond vanbračne đece“ uplati 150 talira (čl.4). Prema čl.11, svaka „prestupnica, bez razlike“ je obavezna „čim opazi zatrudnjenje dostaviti to najbližem Sudu“. Seksualno nasilje se po prvi put sankcioniše ovim zakonom. Kazna robijom od deset do petnaest godina propisana za punoljetnog Crnogorca „koji siluje đevojku ispod navršetka trinaete godine“ (čl.14). U slučaju da „ženskinja umre od nasilovanja“ prestupnik bi bio kažnjen vječitom robijom. Zakonom su predviđene i kazne za namjerni pobačaj i čedomorstvo. Tako čl. 18 propisuje kaznu na 10 godina robije za ženu koja upotrijebi „bilo otrovna sredstva ubačivanjem u sebe, bilo spoljašnja“ kako bi se oslobodila trudnoće. Čl.20 propisuje kaznu od 15 do 20 godina robije za „prestupnicu, koja udavi vanbračno dijete živo rođeno“. Zakonom se regulišu i obaveze roditelja u vezi sa izdržavanjem vanbračne djece kao i druga pitanja.