Vlastelinović Ekatarina, rodom iz Skadrina, rođena je najvjerovatnije 1777. Bila je velika dobrotvorka Manastira Sv. Arhangela Mihaila na Prevlaci u vrijeme kada je ovaj manastir proživljavao teške trenutke prvo zbog preuzimanja Boke od strane Francuza 1797, a potom od 1814. do 1918. zbog austrijske okupacije Boke. Ona je bila sestra savinskog arhimandrita Spiridona Sundečića, a udovica konta Ilije Vlastelinovića iz Risna. Odlučila je da cijeli imetak uloži za obnovu i spasavanje Prevlačkog svetilišta. Uspjela je da 1827. otkupi trećinu Prevlake, u namjeri da obnovi Manastir i hram. Kako to nije bilo moguće, ona je obnovila dio drevnog pirga za svoje boraviše i na temelju starog zdanja je podigla svoju zadužbinu hram Presvete Trojice. Hram je završen 1833. a za gradnju je korišten kamen srušene crkve Sv. arhangela Mihaila. Na kraju je za naslednika te imovine testamentom odredila vladiku Petra II Petrovića Njegoša, a drugu polovinu je prepisala crkvi Svete Trojice. Teško je pretučena u razbojničkom prepadu na ostrvo 1845. Nađena je mrtva 1847. godine pod sumnjivim okolnostima. Po naređenju zvaničnih vlasti sahranjena je u roku od 24 sata. Prilikom ekshumacije njenih zemnih ostataka 1987. u predjelu stomaka je pronađeno olovno zrno. U narodnom predanju je ostala upamćena kao monahinja bez mantije.