Muzej žena Crne Gore je osnovan da bi se na jednom mjestu okupili svi rasuti ili zanemareni podaci i dokumenta o životu žena u prošlosti Crne Gore.


Donijeta su Privremena pravila o vanbračnoj đeci po kojima je po prvi put sud mogao odrediti da majka vanbračnog djeteta koja živi samostalno prema „svome imanju i drugim prilikama bude doprinosila neki dio troškova k izdržavanju djeteta“ (čl.16). Shodno čl. 17, ukoliko su oba roditelja zainteresnovana da uzmu dijete k sebi majka je imala prvenstvo. Čl. 8 propisuje da se majci više neće „vjerovati na prostu riječ, da je otac onaj koga ona označuje, ako se njezino kazivanje ne potvrdi potpunim dokazom“. Da bi se očinstvo lakše utvrdilo, žena je bila „dužna otkriti čovjeka s kojijem je zatrudnjela“, inače joj je vlast mogla „otkazati svaku i najmanju pomoć u tome njenu položaju, a osim toga i izdržavanje djeteta ostaviti sasvim njojzi na teret“ (čl. 6). Udovica se mogla smatrati samostalnom ako „zasebno živi na očinstvu ili na kakvoj osobini svojoj“ ali ne i ona udovica koja „živi na muževu“ (čl. 18). Pravilima su regulisane i obaveze lica koja su preuzela brigu oko odgajanja djeteta, pravo na razvod braka, i druga pitanja.