Žene u Crnoj Gori prvi put dobijaju pravo glasa. U prvom Ustavu FNR Jugoslavije poslije Drugog svjetskog rata, od 31. januara 1946, u Članu 24 stoji: „Žene su ravnopravne s muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društveno - političkog života“. Do 1946. godine žene u Crnoj Gori nisu imale pravo glasa. Prvi izbori za Narodnu skupštinu u Crnoj Gori održani su 14. (27.) novembra 1905. godine i žene nisu mogle učestovati na izborima. Na vrlo nepovoljan položaj žena tada su ukazivali i neki stranci koji su putovali kroz Crnu Goru: Nezijer, Markoti, Denton, Holeček, Rovinski, Marmije, Kuba. I sam kralj Nikola je uočavao „potištenost žena“, nastojeći da, kako piše Markoti, učini „civilizovanijim društveni položaj žene u svom narodu“ i da „uzdigne“ Crnogorke do visine Crnogorca, tako da se pod njegovim uticajem mijenjaju neki tradicionalni običaji i vjekovni obrasci ponašanja prema ženi.